NASLJEĐE KOJE ŽIVI

Još u davno prapovijesno doba čovjek je nastojao zaštititi nogu od studeni i nepogodna tla. To je činio komadom kože, koju je vezivao kožnim remenjem. Ta obuća naziva se opanak ili (j)opanjak.

Opanci su izrađivani od strojne ili ne strojne kože, ponekad ojačane potplatom. Kroz stoljeća su bili i ostali glavna obuća balkanskog seljaka, Rumunja, Slovaka i djelomično Rusa.

U našim krajevima kao svakodnevna obuća koristi se do drugog svjetskog rata, a do danas samo u određenim prilikama. U različitim krajevima Hrvatske nastaju razni modeli opanaka. Najčešće vrste su špagari, remenaši (kaišari), petaši, saraši... Skoro svako selo ima svoj model koji se razlikuje od sličnih u raznim detaljima i ukrasima. Opanak postepeno zamjenjuje druga vrsta obuće. Krajem devetnaestog, početkom dvadesetog stoljeća, prodiru noviteti iz grada, razne vrste cipela, u početku istog kroja za lijevu i desnu nogu, da bi se kasnije postepenim razvojem dobio svečani oblik i ukras.

KONTAKT